Europske snage solidarnosti mogu biti odličan način da se mladi aktiviraju u zajednici, razvijaju svoje vještine i doprinose boljitku okoline. Ali, za nekoga izvan svijeta europskih zakona, fondova i stručnog žargona može biti zbunjujuće započeti priču Solidarnosti i pretvoriti svoju ideju u hvalevrijedan projekt. Stoga ćemo kroz seriju blogova pokušati približiti naše iskustvo s projektima solidarnosti – od početne ideje do kraja provedbe.
Za početak, tko smo mi? Projekti solidarnosti podrazumijevaju sudjelovanje skupine od minimalno 5 mladih osoba pa smo takva skupina i mi – 5 studenata socijalnog rada. Poput većine studenata, nemamo posebno iskustvo u struci, potrebna znanja ni vještine za provođenje skupih i sistematski promjena cjelokupnog društva, ali imamo uvid u svakodnevni život i probleme naše okoline. Razmišljajući o potrebama naše lokalne zajednice, dolazimo do početka našeg projekta – što bi u našoj zajednici moglo biti bolje?
U Republici Hrvatskoj živi 12% osoba s invaliditetom, dok u osnovnoj školi Dubrava, u općini pored Vrbovca, 9% učenika ima neku vrstu teškoće u razvoju. Paralelnost ta dva broja dovela je do ideje da je potrebno dubinski integrirati osobe s intelektualnim teškoćama u naše društvo te kako je Vrbovec pravo mjesto za početak. Drugi važan faktor djelovanja u zajednici bila je ekološka održivost, odnosno poticanje ekološkog razvoja i oslanjanje na isti tijekom cijelog projekta-solidarnost s ljudima i prirodom. S obzirom da kao metodu razvoja solidarnosti koristimo tehniku filcanja, naziv projekta Filcaj solidarnost došao je sasvim prirodno.
S idejom o potrebama zajednice i skupinom koja je voljna djelovati, prelazimo na idući korak – kako zapravo možemo doprinijeti zajednici i ostvariti pozitivne rezultate? U kontekstu inkluzije osoba s intelektualnim teskoćama u društvo, znali smo da ne želimo provoditi edukacije i djelovati izravno na širu javnost, isključujući ciljanu skupinu u aktivnostima, već da ih želimo izravno osnažiti. Kada tome dodamo zagovaranja ekološke održivosti, dolazimo do udruge Ozana – našeg partnera u projektu i idealima. Udruga Ozana već 30 godina djeluje na području Zagreba skrbeći o osobama s intelektualnim teškoćama i djecom s teškoćama u razvoju. Poseban naglasak stavljaju na brigu o okolišu kroz djelovanje u EWE organizaciji koja zbrinjava odbačenu vunu diljem Europe. S udrugom Ozana razvili smo ideju spajanja djece i učitelja iz Osnovne škole Dubrava s edukatorima i korisnicima udruge Ozana kroz niz radionica filcanja. Korisnici Ozane tako dolaze u ulogu mentora u metodi filcanja te djeca s teškoćama u razvoju, djeca bez teškoća i učitelji iz Osnovne škole imaju priliku vidjeti osobe s invaliditetom kao stručnjake u nekom području.
Nakon razrade problema, ideje o rješenju i pronalaska partnera kreće raspisivanje projekta te provođenje ideje s papira u realnost provođenjem projektnih aktivnosti, odnosno niza radnji koje doprinose vašem određenom cilju. U tom procesu glavnu ulogu preuzima upravo skupina mladih razrađujući specifičnosti projekta, troškove i aktivnosti koji se prijavljuju Agenciji za mobilnost i programe Europske unije. Proces prijave stoji između ideje o promjenama na bolje i njihovog provođenja stoga ćemo se u sljedećem tekstu baviti svakim korakom i (ne)predvidim problemima biranja mentora, pisanje realno provedivog projekta i čekanja rezultata.
Projekt se financira sredstvima Europske unije iz fonda Europskih snaga solidarnosti.