Tijekom života, susrećemo se s mnogim promjenama i stresnim situacijama – od svakodnevnih izazova, do traumatičnih iskustava, poput nesreća ili bolesti. Takvi događaji na nas će se odraziti negativno, u većoj ili manjoj mjeri. Uspješnost oporavka od njih između ostalog je odraz naše psihološke otpornosti (APA, 2012.).
Što je psihološka otpornost?
Psihološka otpornost predstavlja proces oporavka i prilagodbe nakon doživljene traume, tragedije ili neke stresne situacije, poput problematične obiteljske situacije ili partnerskih problema, problema na poslu financijskih ili zdravstvenih problema.
Važno je naglasiti da psihološka otpornost ne znači da nikada ne osjećamo stres ili probleme, već da se unatoč nedaćama uspijevamo oporaviti, odnosno, prilagoditi. Osim oporavka, ona podrazumijeva i osobni rast, koji iz takvih iskustava proizlazi. Upravo se u tome sastoji važnost i korisnost psihološke otpornosti (Joyce i sur., 2018.).
Na psihološku otpornost utječe niz faktora, a srećom, postoji nekoliko načina kako ju možemo jačati.
Kako možemo jačati svoju psihološku otpornost?
Prema autorima Joyce i suradnici (2018.), postoji nekoliko načina jačanja psihološke otpornosti.
Za početak, možemo raditi na njegovanju odnosa s drugima; podrška drugih ljudi i uvažavanje naših emocija može nam pomoći da se lakše nosimo u stresnim situacijama.
Zatim, možemo prakticirati mindfullness kroz jogu ili meditaciju te osvještavanje svega na čemu smo zahvalni.
Važno je i voditi brigu o svojem tijelu tako što ćemo se zdravo hraniti, paziti da spavamo dovoljno, unositi dovoljno tekućine tijekom dana te baviti se tjelovježbom.
Korisno je i pronaći pozitivne i konstruktivne načine suočavanja sa stresom – primjerice, prepoznati svoje interese i pronaći neku aktivnost kojom ćemo se baviti u slobodno vrijeme. To može biti sport, bavljenje glazbom, planinarenje, čitanje, crtanje i slično. Također, možemo pokušati biti proaktivni kada je riječ o suočavanju s vlastitim problemima; možemo pokušati razmišljati što bismo mogli učiniti da neki problem riješimo rastavljanjem na manje korake.
Isto tako, možemo jačati svoju otpornost pomažući drugima, jer nam to može pružiti osjećaj svrhe, vlastite vrijednosti te povezanosti s drugima, što nas može ojačati.
Osim navedenog, pokušajte se usredotočiti na svoje ciljeve. Dobro je postaviti realistične ciljeve i pokušati regularno činiti male korake kojima ćemo doći do ostvarenja istih. Nadalje, kada se susretnemo s problemom, možemo pokušati staviti ga u perspektivu i što manje katastrofizirati te usredotočiti na ono što želimo postići u određenoj izazovnoj situaciji, a manje razmišljati o onome čega se bojimo.
Što još možete? Učiti na prethodnim iskustvima i, ukoliko je moguće, izvući najbolje iz loše situacije.
Naposljetku, ukoliko smatrate da se sa situacijom ne možete nositi sami, potražite pomoć stručne osobe – psihologa.
Zaključno
Ne zaboravite: možda ne možete promijeniti određeni događaj, ali možete promijeniti način gledanja na problem i svoju reakciju na isti.
Literatura:
- Building your resilience (2012). American Psychological Association. Preuzeto 20.8.2024. s https://www.apa.org/topics/resilience/building-your-resilience
- Joyce S, Shand F, Tighe J, Laurent, S., Bryant, R., Harvey. S.B. (2018). Road to resilience: a systematic review and meta-analysis of resilience training programmes and interventions. BMJ Open, 8(6), 1-9.
Autor: Sandra Malek