Društvene mreže- odjavi se.

Društvene mreže postale su dio naše svakodnevice.
Njene prednosti su zaista mnogobrojne, bilo da ih želimo koristiti u poslovne ili privatne svrhe. Omogućuju dijeljenje mnogobrojnih različitih informacija, omogućuju nam zabavu, razonodu, učenje, povezivanje s drugima i mnogo toga drugoga.
Mogli bi reći da u njima možemo pronaći baš sve u vrlo kratkom vremenu. No, baš zbog te dostupnosti i neprestane navale novih sadržaja, društvene mreže mogu biti sklizak teren za razvoj nezdrave navike učestalog provođenja vremena na njima.

Upravo zbog toga, “Social media detox” ili tzv. odmor od društvenih mreža postao je sve zastupljenija tema mnogobrojnih članaka i tekstova čija tematika obuhvaća zdravlje pojedinca i cjelokupnog društva.

Odmor od društvenih mreža je određeno vrijeme u kojem ne koristimo društvene mreže. Vrijeme koje želimo provoditi bez društvenih mreža može biti proizvoljno, od primjerice jednog dana, pa sve do nekoliko mjeseci.
Kako bi mogli osigurati da društvene mreže imaju pozitivan utjecaj na nas i naše zdravlje, važno je da budemo svjesni načina na koje ih koristimo. No, moramo zapamtiti kako jedan odmor neće dovesti do dugotrajnih promjena navika u korištenju društvenih mreža, ali će nam omogućiti svojevrsno resetiranje, mali odmak od često negativnih okidača na društvenim mrežama. 

Kako bi znali kada uzeti pauzu, najbolje je slušati samog sebe.
Osluškivati svoja raspoloženja i emocije, misli koje se javljaju tijekom provođenja vremena na društvenim mrežama, primjećivati radnje i produktivnost kroz dan. No, ukoliko primijetimo da stalno uspoređujemo svoj izgled i život s različitim profilima, ukoliko nas sve počinje živcirati, ako je odlazak na društvene mreže prva i zadnja stvar koju napravimo u danu – vrijeme je za pauzu. Također, kada neprestano scrollamo i kada ne možemo uživati u aktivnostima bez da ih odmah objavimo na društvenim mrežama – vrijeme je za pauzu. 

Probaj se okušati u sljedećem izazovu. Uzmi samo tjedan dana i pokušaj vidjeti koje promjene ćeš primijetiti.

Dan 1.: Otprati profile bez pozitivnog, inspirativnog ili poticajnog utjecaja na tvoj život.

Dan 2.: Nemoj gledati u telefon do ručka.

Dan 3.: Nemoj gledati u telefon barem dva sata prije odlaska u krevet.

Dan 4.: Napiši pismo ili pošalji razglednicu prijatelju ili voljenoj osobi.

Dan 5.: Izađi navečer s društvenom, druži se, a mobitel ostavi kod kuće.

Dan 6.: Nemoj gledati ni objavljivati ništa na društvenim mrežama. 

Dan 7.: Isključi telefon na cijeli dan.

Samo tjedan dana. Probaj se u tom periodu posvetiti više sebi i onim stvarima koje te uveseljavaju. Ako ne uspiješ – nema veze, probaj ponovo. 

Rim nije sagrađen za jedan dan 😉 

autor: Dorotea Jauk

Kako brinuti o mentalnom zdravlju?

U posljednje vrijeme, mentalno zdravlje je tema o kojoj možemo puno čitati i slušati. Sve više se naglašava koliko je mentalno zdravlje važno i koliko moramo u njega ulagati.
Potrebno je postaviti si pitanje- što JA mogu učiniti da budem mentalno zdrava osoba? Što uopće čini mentalno zdravu osobu? Jesu li to osobe koje se uvijek osjećaju sretno, koje se dižu rano ujutro i budu produktivne cijeli dan? Osobe koje svaki problem s kojim se susretnu riješe u pet minuta? Koje uvijek imaju osmijeh na licu?
NE.
Mentalno zdrave osobe se susreću sa nizom emocija, kao i svi, s ugodnim i neugodnim emocijama. Razlika je u tome što mentalno zdrave osobe neugodne emocije ne potiskuju, već ih prihvaćaju i izražavaju. Imaju visoku razinu svijesti o svojim emocijama, znaju prepoznati kako se osjećaju, što je dovelo do toga i prihvaćaju ih. Također, imaju osjećaj osobne vrijednosti i samopoštovanja. Sposobni su nositi se sa svakodnevnim izazovima i neugodnim situacijama, prilagoditi im se i usprkos njima, dobro funkcionirati. Mentalno zdrave osobe sudjeluju u aktivnostima koje im pomažu u osobnom razvoju i napretku i općenito su zadovoljne sobom i svojim životom.

Kako to možemo postići? 

Redovitom brigom o sebi, odnosno održavanjem redovite mentalne higijene možemo uvelike spriječiti ili umanjiti probleme mentalnog zdravlja. Svakodnevnim malim postupcima možemo očuvati vlastito mentalno zdravlje i pozitivno utjecati na njega. Ne postoji univerzalni recept na koji način brinuti o vlastitom mentalnom zdravlju, ne postoje koraci i savjeti koji uvijek pale i koji vrijede za svakoga. Svatko mora pronaći ono što najbolje odgovara za njega. No, možemo ti ponuditi neke prijedloge i smjernice kako bi znao/la od kuda krenuti. 

  • Posveti pažnju svojem tijelu → ovim prijedlogom ne želim tjerati na upis u teretanu ili na svakodnevno iscrpno vježbanje nakon kojeg ćeš se probuditi s upalom mišića. Ono što želim jest da brineš o svojem fizičkom zdravlju, koje uvelike utječe i na mentalno. Odlazi na redovite zdravstvene preglede, posjeti doktora ako nešto nije u redu, probaj uspostaviti zdrav odnos s hranom, naspavaj se i odmori kada ti je to potrebno te pronađi fizičku aktivnost u kojoj ćeš uživati! Probaj uspostaviti zdrave navike kojim ćeš pozitivno utjecati na fizičko zdravlje (a time i na mentalno).
  • Održavaj međuljudske odnose → ljudi su društvena bića kojima su za preživljavanje potrebni upravo drugi ljudi i društvo, a osjećaj pripadanja je jedna od osnovnih ljudskih potreba. Dobri međuljudski odnosi uvelike utječu na održavanje mentalnog zdravlja. Provodi vrijeme s onima u čijem se društvu osjećaš ugodno, slobodno i podržano. Probaj, ako to želiš, ponovo izgraditi odnos s nekime i uspostaviti nova prijateljstva.
  • Izdvoji vrijeme za aktivnost u kojoj uživaš → često smo pretrpani različitim obavezama, rasporedi su nam gusti i nemamo vremena za ništa. No, za očuvanje mentalnog zdravlja važno je pronaći nešto za sebe, neki hobi ili aktivnost koju volimo. Ta aktivnost nam pomaže da se nakratko odmaknemo od svih tih obaveza i ‘moranja’, osjećat ćemo se ispunjeno, a samopouzdanje će nam narasti. To mogu biti aktivnosti poput: crtanja, plesanja, fotografiranja, čitanja, planinarenja, pletenja, pisanja i dr. Također, možeš probati naučiti i savladati neku novu vještinu. Time ćeš nahraniti svoj mozak i osjećat ćeš se zadovoljnije. Važno je samo da u tome uživaš 🙂
  • Pomogni nekome → pitaj prijatelja treba li pomoć oko nečega, pitaj stariju osobu u susjedstvu možeš li što učiniti za nju/njega, iskušaj se u volontiranju… Probaj napraviti nešto za nekoga, probaj nekome olakšati dan 🙂 Kada nekome pomognemo, kada na neki način doprinosimo zajednici u kojoj živimo, osjećamo se korisno i ispunjeno. 

Just as ripples spread out when a single pebble is dropped into water, the actions of individuals can have far-reaching effect.

– Dalai Lama

  • Potraži pomoć → ponekad se nađemo u situacijama u kojima je malo teže nego inače. Uobičajene stvari koje su uvijek uspijevale, više ne pale. U takvim situacijama je najbolje potražiti pomoć stručnjaka. Potražiti pomoć nije znak slabosti, upravo suprotno, traženje pomoći je znak naše svjesnosti i zrelosti. Priznati samome sebi da postoji problem i odvažiti se suočavanju s njime je jedan od najtežih i najhrabrijih poteza koje možemo napraviti za svoje mentalno zdravlje. Psihički poremećaji nisu jedine situacije u kojima je potrebno potražiti pomoć stručnjaka!

Rad na mentalnom zdravlju je proces koji nikada ne završava i redovitim održavanjem uspostavljenih zdravih navika možemo očuvati svoje mentalno zdravlje zdravima 🙂 

Važno je naglasiti kako se život sastoji od uspona i padova, stoga ne budi prestrog/a prema sebi kada negdje zapne.

autor: Dorotea Jauk

Kako do bezuvjetne ljubavi – prema samome sebi?

Ljudi često tragaju za svojom ‘boljom polovicom’, za onom suđenom osobom koja će im pružati ljubav kakvu su oduvijek sanjali i koja će ih prihvaćati upravo onakvima kakvi oni jesu, sa svim svojim manama i vrlinama.

Ali, što je sa prihvaćanjem samoga sebe? Nije teško prihvatiti svoje dobre strane, ali što je s onim ‘malo manje dobrim stranama’? Zar bismo i njih trebali prihvatiti? Zar se ne bismo trebali truditi mijenjati ih? 

Što je samoprihvaćanje?

Samoprihvaćanje je stanje potpunog prihvaćanja samoga sebe, odnosno prihvaćanje svih aspekata sebe, bez ikakvih uvjeta ili iznimaka. To je stanje u kojem prihvaćamo svoje dobre osobine, kao i osobine s kojima nismo toliko zadovoljni. Potrebno je prigrliti i osobine s kojima nismo zadovoljni kako bi ostvarili potpuno samoprihvaćanje. Zadovoljstvo onime što jesmo, osjećaj vlastite vrijednosti i samopoštovanje. Ljubav prema sebi.

Zbog čega prihvaćati, a ne mijenjati? 

Postavlja se pitanje: zašto bi trebali prigrliti svoje mane i osobine koje želimo promijeniti? Zbog čega prihvatiti nešto što nam se ne sviđa?

Kada ‘mrzimo’ svoje nedostatke i kada smo isfrustrirani svojim manama i ‘lošim’ osobinama koje nam ponekad ne dopuštaju dolazak do željenog cilja, želimo ih što prije promijeniti. U tim situacijama često smo usmjereni samo na njih i tada one dolaze do izražaja, zaokupiraju naš um i srce i postaju veće nego što zaista jesu. U tim trenucima postaje teško pronaći one osobine s kojima smo zadovoljni. S druge strane, kada ih prihvaćamo, ne dopuštamo da nas te osobine definiraju i ne dopuštamo im da zauzmu naš um. Shvatimo da naša vrijednost nadilazi naše osobine i postupke, te da vrijedimo upravo takvi kakvi jesmo. 

Voljeti se i prihvaćati se u potpunosti ne znači prestati raditi na sebi, čak naprotiv – prihvaćanje sebe je ključ za promjenu. I upravo zato je prvo potrebno prihvatiti se. Kada se prihvaćamo, tada nismo više fokusirani samo na ono loše, nemamo nagon za što bržom i drastičnijom promjenom. Možemo se fokusirati na proces i uživati u njemu, a pritom se voljeti u potpunosti. Promjena je tada puno lakša jer se ne zamaramo krajnjim rezultatom. Zadovoljni smo samim sobom ovdje i sada, a svaki napredak je još jedan dodatni plus. 

Ljudi često smatraju da ako se u potpunosti prihvate, više neće imati motivaciju za mijenjanjem na bolje i za rad na sebi. Uvriježeno je mišljenje da će nas upravo nezadovoljstvo prema sebi motivirati na promjenu. Nadamo se da će nas neugodne emocije, ljutnja, mržnja prema sebi i samokritičnost motivirati na promjenu, da će nas potaknuti na rad na sebi. No, upravo suprotno. U takvim situacijama energiju je veoma teško usmjeriti na promjenu, već ju trošimo na neugodne emocije i samokritičnost. Tada je naš um zaokupiran i teško je pokrenuti promjenu. Ako ju i pokrenemo, često nas i najmanja prepreka vraća na početak- isfrustriranost i nezadovoljstvo.

Za kraj

Često se događa da osobe oko sebe, svoje bližnje, prihvatimo i volimo takve kakvi jesu. Nismo toliko strogi prema bližnjima, podupiremo ih u teškim trenucima i pomažemo da se osjećaju bolje. Zašto smo onda prema sebi toliko strogi? Zašto svojim bližnjima u teškim trenucima ne govorimo “da, totalni si promašaj”, “ionako nikad ne bi uspio” i slično? Jer znamo da im na taj način nećemo pomoći i da će se osjećati još nezadovoljnije. Zbog čega to onda govorimo sebi? Zbog čega si šaljemo negativne poruke koje bližnjima nikada ne bi? Pokušaj gledati na sebe kao na svog najboljeg prijatelja- voliš ga iako je nekada naporan 🙂 

Pokušaj se voljeti i biti strpljiv/a prema samome sebi, što je najgore što se može dogoditi?

Budi svoja ljubav 🙂

Budi svoja bolja polovica 🙂

autor: Dorotea Jauk

Novogodišnji ciljevi – zagarantiran neuspjeh ili proces rada na sebi?

Stigla nam je Nova 2022. godina. Malo je reći da je prethodna bila stresna i burna. Svaku Novu godinu iščekujemo s dozom znatiželje i nadanja da će biti bolja, sretnija i lakša. Također, svaku Novu godinu donosimo nemali broj ciljeva kojim želimo okrenuti cijeli svoj svijet naglavačke, dobro ga protresti i ponovo posložiti. Često u prvom mjesecu imamo veliku motivaciju za promjenom, odlučni smo u mijenjanju sebe i svog načina života. Redovito vježbati, izbaciti svu nezdravu hranu iz svoje prehrane, prestati pušiti, promijeniti posao, položiti sve ispite na vrijeme, prestati provoditi vrijeme na društvenim mrežama i još mnogo takvih i sličnih primjera. No, kada odjednom naša razina motivacije padne, kada posustanemo jedan ili dva dana- sve pada u vodu. Grizemo se, ljuti smo na sebe jer nismo uspjeli, razočarani jer nam ništa ne ide od ruke, jer promjenu nikada nećemo napraviti. Prekasno je, gotovo je, nema više smisla, ionako ne bi nikada ni uspio/uspjela. Zvuči poznato? Koliko smo se puta pokušali promijeniti i nismo uspjeli? 

Što učiniti da ovaj put bude drugačije?

Donosimo ti tri koraka koja možeš poduzeti već danas, a uvelike će promijeniti tvoju sutrašnjicu.

  1. Odluka o promjeni

Kada odlučimo uvesti neke promjene, uvijek želimo krenuti s određenim danom. Najčešće je to 1. dan mjeseca ili ponedjeljak. Oni nam označavaju neki početak – početak godine, početak novog godišnjeg doba ili početak tjedna, kada će se sve promijeniti. No, ponedjeljak nije magičan dan u kojem se ostvaruju svi naši ciljevi i želje. Upravo suprotno, promjenu možemo započeti kada god to želimo. Svaki dan je prilika za nešto novo. Mi ljudi često razmišljamo o budućnosti, brinemo se i puno planiramo. Zamaramo se sutrašnjim danima, a protratimo vrijeme koje nam je trenutno na raspolaganju- danas i sada. Okrenuti se svakom danu zasebno, živjeti dan po dan i iskoristiti ga najbolje što možemo je ključ koji vodi ka promjeni.

  1. Promjena načina razmišljanja

Ljudski mozak funkcionira temeljem prethodnih iskustava. Ukoliko smo u prošlosti bili neuspješni, mislit ćemo da će tako biti i ovaj put, kao i svaki sljedeći. Također, previše se oslanjamo na motivaciju koja je privremena. Neke dane imamo visoku razinu motivacije, napravimo i više od planiranog, aktivni smo i produktivni dok se druge dane jedva ustanemo iz kreveta, bezvoljni smo i ništa nam ne ide od ruke. Važno je razumjeti kako je to uobičajeno i normalno, te se svima događa. Zato je važno da se prilikom ispunjavanja ciljeva ne vodimo motivacijom već predanošću. Predanost znači napraviti nešto bez obzira kako se osjećamo, predanost se ne vodi motivacijom i osjećajima, već kontinuiranim malim koracima. Možda male korake ne smatrate važnima, ali vjerujte, njima stvarate naviku. Ispunjavanjem obveza gradite karakter i stvarate naviku postizanja ciljeva. Ukoliko često odustanete, bit ćete programirani na odustajanje. Važno je da postepeno gradite tu naviku jer ako se pretrpate ciljevima i obvezama teško ćete ih moći i ispuniti. Ljudi često žele instant promjene i brza rješenja, ali morate biti svjesni da ćete malim koracima izgraditi čvrste temelje koje ćete puno teže moći srušiti.

  1. Postavljanje ciljeva

Pri postavljanju ciljeva, često si zadajemo velike zadatke koje je ponekad vrlo teško ostvariti. To dovodi do toga da se osjećamo loše i postoji velika mogućnost da ćemo od svega odustati. Zbog toga je važno postaviti svoje ciljeve na realan način tako da ih možemo vrlo lako i ostvariti. Promislite na čemu želite raditi, te svaki dan napravite mali korak koji odgovara onome što je vama važno. Kako bi bili sigurni da ćete taj korak i odraditi, važno je da bude mjerljiv, kako bi mogli pratiti svoj napredak i kako bi znali kada ste ga uspjeli odraditi. Bilo da je riječ o pospremanju ormara kojeg već dugo odgađate ili o odlasku u šetnju parkom- sve se računa!

Za kraj

Na kraju, skrenula bih pozornost na realnost života u kojem živimo. Život se kreće neovisno o tome želimo li mi to ili ne te se događaju nenadane promjene. Suludo je misliti da neće doći dani kada će nam biti teško pokrenuti se i odraditi taj mali korak kojeg smo si zacrtali. Suludo je misliti da neće doći dani kada ćemo imati toliko obaveza da nećemo stići predahnuti ni na pet minuta, a kamoli odraditi sve što smo željeli. I to je okej! Nije važno ako koji dan fulamo- ništa se loše neće dogoditi, imamo ih još puno. Često očekujemo od sebe ono što od drugih nikada ne bi očekivali. Često smo prestrogi prema sebi, ne dopuštamo si pogreške i neugodne emocije. Važno je dopustiti ih- kako pogreške tako i neugodne emocije. Svaka promjena je proces koji se sastoji od uspona i padova. Uživaj u njemu 🙂

autor: Dorotea Jauk

Što smo postigli? Kako nam je bilo? #mentalnozdravljezasve!

Projekt “Mentalno zdravlje za sve!” uspješno smo priveli kraju. Pandemija je produžila trajanje projekta, no vjerujem da nas je to još više ohrabrilo kako bi pripremili kvalitetan projekt za naše sudionike.

Danas sve više govorimo o važnosti mentalnog zdravlja, tomu je nažalost pridonjela i sama Covid-19 pandemija jer smo zahvaljujući njoj shvatili da svatko od nas može imati problem sa mentalnim zdravljem, te o njemu treba brinuti na isti način kao što brinemo o našem fizičkom zdravlju. Nema sramote i još manje, nema srama, mentalno zdravlje je bitno!

Kroz projekt smo htjeli saznati stavove i mišljenja mladih o mentalnom zdravlju, te smo upravo to i ispitali kroz online anketu. Cilj je bio doprijeti do 1500 mladih, no sa veseljem možemo reći da smo tu brojku i ispunili i premašili. To nam je odmah dalo do znanja da mladi jesu zainteresirani za tu temu, te da imamo svoje stavove i mišljenja.

Naš sljedeći korak je bio okupiti 90 mladih na konferencijama u Zagrebu, Rijeci i Osijeku. Na konferencijama smo razgovarali o temamam vezanim za mentalno zdravlje ( što je mentalno zdravlje, postoji li diskriminacija osoba koje imaju poteškoće u mentalnom zdravlju i slično). Ovim projektom nismo htjeli samo ostati na međusobnim raspravama, željeli smo ići korak dalje i to smo učinili sa radionicama o zagovarnju i medijima. Kroz te radionice cilj nam je bio osvjestiti mladima da i oni mogu sudjelovati u donošenju politika i zakona, te smo im dali alati i načine na koji oni mogu sudjelovati na donošenje istih.

Naše konferencije i radionice su dokaz da postoje mladi koji su motivirani za sudjelovanje u promjenama, samo ih je potrebno osposobiti odnosno pokazati načine na koje mogu sudjelovati i ohrabriti ih da sudjeluju u promjenama.

Na svakoj konferenciji smo radili na zagovaračkom dokumentu koji možete pronaći u nastavku ovog teksta.

Zagovarački dokument je prvi korak u borbi za promjenama u našoj zajednici.

# Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije iz programa Erasmus+

Mentalno zdravlje za sve! #izvještaj sa konferencije

U današnje se vrijeme, a posebice u razdoblju pandemije uzrokovane Covid-19, puno raspravlja o mentalnom zdravlju te načinima održavanja dobrog mentalnog zdravlja. Koliko je važan javni diskurs o mentalnom zdravlju, senzibiliziranje javnosti te poticanje građana na očuvanje i brigu o vlastitom mentalnom zdravlju, najbolje su predstavili akteri Eramus+ projekta pod nazivom „Mentalno zdravlje za sve!“. Projekt je proveden od strane udruge Aktivni građani, s partnerima Udruga studenata psihologije „Psirius“, Društvom studenata socijalnog rada te Svjetskim savezom mladih Hrvatske, a sufinanciran je sredstvima programa Europske unije Erasmus+. Konferencije u okviru projekta održane su u 3 grada, Zagrebu, Rijeci i Osijeku, a sadržavale su široku lepezu stručnjaka, radionica, panel predavanja te osmišljavanja zagovaračkog dokumenta za unaprjeđenje državne skrbi o planu mentalnog zdravlja.                       

# odgovori sudionika što je za njih mentalno zdravlje

Konkretno, konferencija u Zagrebu, održana dana 09.04.2021. u Zagrebu, započela je uvodnom riječi od strane predsjednice udruge Aktivni građani, pri čemu smo, osim upoznavanja s temeljima i svrhom projekta, mogli ponešto naučiti i o Erasmus+ projektima te projektima Solidarnosti, koje zagovara Europska unija. Nakon toga, kolegice iz udruge Psirius provele su nekoliko pomno osmišljenih, kreativnih i interaktivnih radionica, kojima su sudionicima konferencije približile značenje sintagme „mentalno zdravlje“, načine očuvanja mentalnog zdravlja, ali i mitove koji su česti pri retorici o teškoćama na planu mentalnog zdravlja.

# okrugli stol

Također, na konferenciji su predstavljeni i rezultati istraživanja provedenog u sklopu projekta „Mentalno zdravlje za sve!“, a čija je svrha bila dobiti uvid u stavove mladih osoba o mentalnom zdravlju. Iznimno informativni i senzibilizirani o području mentalnog zdravlja bili su i govornici na panel raspravi u okviru konferencije; mag.psych. Luka Juras, mag.psych. Tena Rak, izv.prof.dr.sc Ana Petek te izv.prof.dr.sc. Marijana Kletečki Radović.  Na panel raspravi, moderiranoj od strane članice udruge Aktivni građani, govorilo se o javim politikama koje

# Jelena Slavić Miljenović, radionica o zagovaranju

utječu na promociju mentalnog zdravlja, važnosti multidisciplinarne suradnje u prevenciji i liječenju teškoća mentalnog zdravlja, kao i o važnosti psihosocijalnih tretmana. Nastavno na govor o važnosti kreiranja javnih politika o mentalnom zdravlju, predavanje o zagovaranju, pokretanju promjena i važnosti javnog diskursa o relevantnim temama, održala je Jelena Slavić Miljenović.  U sklopu tog predavanja, imali smo prilike međusobno podijeliti ideje i rješenja za probleme vezane uz mentalno zdravlje mladih u Republici Hrvatskoj, koja su kasnije služila u svrhu izrade zagovaračkog dokumenta.

Konferencija, održana uz poštivanje svih epidemioloških mjera, bila je edukativna, sadržajno prožeta recentnim informacijama i podacima o mentalnom zdravlju te očuvanju istog. Ono što je dodatno obogatilo konferenciju su interaktivne radionice i rasprave o idejama i perspektivama sudionika konferencije o značenju mentalnog zdravlja. Iako se mentalno zdravlje i njegovo očuvanje razlikuju individualno, naglasak je ove konferencije da je mentalno zdravlje jednako važno kao i fizičko, da je odgovornost svakoga od nas progovarati o važnosti brige o mentalnom zdravlju, te da je krucijalno prihvaćati osobe s teškoćama mentalnog zdravlja i poticati njihovo punopravno sudjelovanje u životu zajednice.

# Projekt je sufinanciran sredstvima programa Europske unije Erasmus +

Kako raditi s osobama s intelektualnim teškoćama?

Osobama s intelektualnim teškoćama smatraju se sve osobe koje na testu inteligencije ostvaruju rezultate niže od 69 bodova. Dijagnoza je to koja se stječe rođenjem te se ne liječi. U medicinskom smislu naznačava se imenom mentalna retardacija te se dijeli na četiri stupnja:
1. blaga mentalna retardacija – osobe s dijagnozom blage mentalne retardacije zaostaju za svojom dobnom skupinom, ali velika većina završava osnovnoškolsko i prilagođeno srednjoškolsko obrazovanje

2. umjerena mentalna retardacija – osobe s dijagnozom umjerene mentalne retardacije imaju očigledne teškoće u govoru i dostizanju osnovnih parametara razvoja, ali danas uz asistenciju mogu završiti osnovnoškolski program, te pohađati različite vrste dnevnih boravka ili radnog osposobljavanja za samostalno izvršavanje osnovnih radnji

3. teška mentalna retardacija – osobe koje imaju dijagnozu teške mentalne retardacije imaju teže teškoće od osoba s umjerenim teškoćama te najčešće ne završavaju osnovnoškolsko obrazovanje

4. duboka mentalna retardacija – osobe s dijagnozom duboke mentalne retardacije su najčešće nepokretne te dožive kraću životnu dob.

Važno je naglasiti da se, unatoč medicinskim nazivima, termin “mentalna retardacija” danas ne koristi prilikom adresiranja ove skupine jer je duboko stigmatizirajuć, pri čemu na prvo mjesto stavlja teškoću, a ne osobu. Umjesto toga koristi se sintagma “osoba s intelektualnim teškoćama” za odrasle osobu te “djeca s teškoćama u razvoju” za osobe mlađe od 18 godina.

Iako promjena načina adresiranja pomaže ovoj skupini, ona nije dovoljna. Naime, valja pripaziti da se u svakom postupanju prema osobi s intelektualnim teškoćama, kao i komunikaciji, pristupa s dostojanstvom i poštovanjem. Ono što smo poticali kroz cijeli projekt, a nastavljat ćemo poticati u budućnosti je:

  1. Odraslim osobama s intelektualnim teškoćama koje su znatno starije od nas potrebno je obracati se s Vi, pogotovo u slučaju da se oni na taj način obraćaju vama.
  2. Ako niste dobro razumijeli osobu s intelektualnim teškoćama, što se često događa s specifičnih govornih teškoća pojedinih osoba s invaliditetom, potrebno je zatražiti da osoba ponovi rečeno kako biste bili punopravno uključeni u razgovor, a ne se praviti da ste razumijeli poruku.
  3. Potrebno je osobama s intelektualnim teškoćama dopustiti da do kraja  izgovore sve što su naumili bez obzira koliko to vremena oduzelo.
  4. Potrebno je obratiti pažnju na interese osobe s intelektualnim teškoćama, a izbjegavati generaliziranje i podrazumijevanje da sve osobe iz ove skupine zanima isto.
  5. Izbjegavajte upotrebu sarkazma, ironije i preteških riječi za koje smatrate da ih osobe s intelektualnim teškoćama možda neće razumijeti.
  6. Iako se može činiti da su dobno na nižoj razini, odraslim osobama s intelektualnim teškoćama potrebno je obracati se što je više moguće u skladu s kronološkim godinama – izbjegavati način obraćanja koji je djetinjast i primjeren vrtićkoj dobi djece.

Projekt Filcaj solidarnost provodi skupina mladih studenata socijalnog rada preko udruge Aktivni građani. Financira ih Agencija za mobilnost I programe Europske unije preko fonda Europske snage solidarnosti.

Članovi projektnog tima “Filcaj solidarnost”

Kao što kontinuirano naglašavamo, projekt “Filcaj solidarnost” provodi skupina mladih studenata socijalnog rada odnosno socijalne politike. To znači da su mladi samostalno raspisali, prijavili te trenutno vode ovaj projekt. Ovaj nastavak bloga iskoristiti ćemo kako bismo predstavili svakog člana tima i njegove uloge u realizaciji projekta.

Tamara Galinec sveučilišna je prvostupnica socijalnog rada, trenutno na diplomskom studiju socijalne politike. U projektu ima ulogu objavljivanja na društvenim mrežama Facebook i Instagram. Kroz ovaj angažman, podiže vidljivost projekta te dijeli rezultate koje postižemo sa širom  javnošću. Osim rada na dustvenim mrežama, pomogla je u raspisivanju projekta i to u pitanju vidljivosti projekta.

Martin List također je prvostupnik socijalnog rada te na diplomskom studiju socijalnog rada. Od početka je dao ideju provedbe projektnih aktivnosti u svojoj lokalnoj zajednici. U projektu je zadužen za komunikaciju s našim partnerom Osnovnom školom Dubrava u Vrbovcu. Martin dolazi iz mjesta Dubrava te zbog poznavanja zajednice lakše dolazi do svih kontakata koji su nam bitni za ostvarenje projekta. Osim komunikacije sa školom, Martin ima ulogu prijevoza materijala, pisama i dokumenata te djelatnice Ozane koja je uživo prenijela znanje filcanja u školi Dubrava.

Mate Lasić na diplomskom je studiju socijalne politike, a na ovom projektu sudjeluje u vidu kupovine materijala i drugih potrebnih troškova za provedbu projekta te čuvanju računa troškova. Sudjeluje i na sastancima i aktivnostima na kojima prisustvuju svi članovi tima.

Jelena Dabro studentica je socijalnog rada. Od početka projekta imala je značajnu ulogu u raspisivanju projekta. Tijekom trajanja projekta piše blogove vezane uz projekt za web stranicu. Osim toga, potiče i smišlja kreativne aktivnosti našeg projekta poput slanja pisama, radionicu izrade ovca te izradu ekološki prihvatljivih vrećica. Trenutno organizira diseminacijski event za naš projekt.

Ivona Tomurad sveučilišna je prvostupnica socijalnog rada te studentica diplomskog studija socijalne politike. Voditeljica je projekta “Filcaj solidarnost”. Ova uloga podrazumijeva zadatke koordinacije projektnih aktivnosti, sastanke s partnerima te nadzor i izvještavanje o projektnim aktivnostima, financijama i diseminaciji rezultata. Zajedno s Tamarom provodi i vidljivost projekta. Također je imala veliku ulogu u  raspisivanju projekta.